Ena Rajić je diplomirani psiholog i poznata mlada umetnica. Pre nekoliko godina – tačnije 2014. godine – pokrenula je svoj Youtube kanal na kom možete pronaći satirične video skečeve i spoken word poeziju. Trenutno živi u Zagrebu gde se bavi kreiranjem sadržaja i video produkcijom. Pored toga, Ena je napisala knjigu „U potrazi za autentičnom snagom“.

1. Reci nam više o sebi.

Ja sam Ena, dolazim iz rodnoga grada Andrića i Ćire – znat će tko voli nogomet i čit’o je lektire (kroz smijeh). Po zanimanju sam psiholog, a zadnjih šest godina aktivno djelujem kao content kreatorica i video producentica na društvenim mrežama.

Moja je ideja o psihološkim i društvenim temama pričati na neozbiljan i neobičan način. Pri tome se koristim obrnutom psihologijom, tzv. spoken word poezijom i satirom.

2. Kako je izgledao tvoj karijerni put počevši od školskih dana, pa sve do danas?

Nakon osnovne škole koju završavam paralelno s glazbenom, upisujem klasičnu gimnaziju. Nakon gimnazije, pakiram kofere i selim se u Zagreb na studij psihologije na kojemu širom otvorenih očiju upijam predavanja, sjedeći u prvim klupama kao najveća štreberica. Nekoliko mjeseci nakon obrane diplomskog rada, zapošljavam se u struci.

Cijelo to vrijeme, od 2014. godine stvaram video filmove na svom YouTube kanalu. Prvo su to bili psihoedukacijski videi, a potom pravim totalni zaokret i počinjem producirati spoken word poeziju i satirične video skečeve. Psihologija i dalje ostaje glavna tema mojih videa, samo izražena na manje konvencionalan način. Kako ljudi počinju učestalo dijeliti moj sadržaj, to mi vremenom donosi i prve poslovne suradnje. Ubrzo se javlja potreba da krenem u freelancerstvo jer dobivam prve filmske angažmane, nastupam, vodim konferencije te počinjem snimati video filmove ne samo za sebe – već i za klijente. Napuštam rad u struci i potpuno se posvećujem svom dugogodišnjem hobiju koji se pretvara u karijeru.

3. Otkud ideja da se baviš tzv. spoken word poezijom i satirom?

Ideja se izrodila sasvim „slučajno“ i to baš pred završetak fakulteta – u razdoblju kada nisam znala što ću od svoga života, čime se želim baviti i kamo uopće idem. Tako je iz krize srednjih dvadesetih nastala moja prva autorska pjesma upravo na tu temu. Pokazala sam ju jednoj osobi koja mi je rekla da joj zvuči „spoken wordish“, otišla sam googlati što je uopće „spoken word“ i čitav me taj moderni žanr poezije zaintrigirao. To je poezija koja je specifično pisana da bi se izvodila na sceni ili pred kamerom, karakterizira ju vješta igra riječima, poigravanje s izmjenom tempa i ritma – a nazivaju ju i poezijom sa stavom.

Smatram da je biti ozbiljan ili neozbiljan cijelo vrijeme podjednako neprirodno i vjerujem da jedino kroz integraciju polariteta prisutnih u nama možemo postati ispunjeni. Stoga se, osim ozbiljnom poezijom, koristim i satirom kao specifičnom vrstom humora koja potiče ljude na kritičko razmišljanje i introspekciju. Humor se inače smatra zrelijim obrambenim mehanizmom koji nam pomaže da se suočavamo i lakše prihvaćamo stvarnost koja često zna biti neugodna. Sve u svemu, ovakav ozbiljno-neozbiljni pristup donosi mi više engagementa s publikom, a time i veći osjećaj doprinosa zajednici.

4. Danas, veliki broj mladih koji završe studije psihologije odlaze u HR sektore različitih kompanija. Da li si nekada razmišljala u tom smeru?

Nisam, ljudski potencijali mi nikada nisu bili napeti (kroz smijeh).

5. Da li je bilo negativnih komentara na sadržaj koji kreiraš? Kako se nosiš sa tim?

Naravno, sa sve većim publicitetom nužno dolazi veći broj ljudi kojima se sviđa moj sadržaj, ali i onih kojima se ne sviđa. Međutim, hejtera je uistinu uvijek neusporedivo manje, barem u mom slučaju.

Moram priznati da mi je iznimno drago što tek u ovim godinama stječem publicitet, a pomaže mi i činjenica da sam psihologinja. Iskreno, da sam kao tinejdžerka počela snimati videe – u životnom periodu kojega neki psiholozi nazivaju razdobljem „bura i oluja“ – vjerujem da bih se jako teško nosila s kritikama i preosobno ih shvaćala. Sada, ’pak, osjećam da sam spremna baviti se ovim poslom, naučila sam razlikovati kvalitetnu povratnu informaciju od kritike i znam da niti jedna sretna osoba nema potrebu svjesno štetiti drugoj. Takav način razmišljanja mi uvelike pomaže (a i kažu da je psiholozima sve i svakoga puno lakše razumijeti 😁).

6. Ne samo da kreiraš sjajan sadržaj i angažovana si na različitim projektima, nego si i sa svojih 26 godina stigla da napišeš knjigu „U potrazi za autentičnom snagom“. Kako i zašto si se odlučila na taj korak?

Hvala ti! Knjigu sam napisala prije tri godine nakon što sam se vratila s jednog seminara u Londonu i shvatila da imam sačuvanog pisanog materijala na kompjuteru za jednu cijelu knjigu. Autentičnost je srž oko koje se vrti moj život pa je prva knjiga prirodno bila vezana uz tu temu. Knjiga predstavlja pogled na život kroz prizmu mojih osobnih razmišljanja i psihologijskih istraživanja. Htjela sam spojiti intuitivno sa znanstveno dokazanim i hop – eto jednog malog džepnog izdanja kojemu se možeš vratiti kada zaželiš.

7. Mnogi mladi ljudi se plaše da započnu neku svoju priču iz straha da će se susresti sa predrasudama okoline da su suviše mladi za tako nešto. Da li si se i ti nekada susrela sa tim problemom? Ako da, šta ti je pomoglo u takvim situacijama?

Jesam, dugo sam živjela u tom uvjerenju, a onda sam shvatila da život prođe za tren i ne pita. Dok se bakćeš sa svojim uvjerenjem da si premlad – ostariš, a onda se susretneš s novim disfunkcionalnim uvjerenjim – ovoga puta, da si prestar. Za osvještavanje takvih i sličnih uvjerenja pomoglo mi je malo more knjiga, emisija, dokumentaraca, savjeta ljudi koje smatram uzorima, metoda samopomoći, psihoterapija, kao i iskustvo – kako osobno, tako i tuđe. 

8. S obzirom da imaš mogućnost da u inostranstvu više zarađuješ radeći svoj posao, zašto si odlučila da ostaneš da živiš i radiš u Hrvatskoj?

Pa i iz Hrvatske se može poslovati s inozemstvom (kroz smijeh). Ovdje mi se sviđa tempo života, dobra povezanost s Europom i ostatkom svijeta, tu su mi obitelj i prijatelji. Sve mi je relativno blizu – za dva sata mogu skoknuti na more ili otići na planinu, a i klima mi jako paše. Ne mogu se požaliti.

9. Šta smatraš da je ključ uspeha na Balkanu?

Kao i svugdje – grit, otpornost, svrha, networking.

10. Šta bi bila tvoja poruka mladima?

Mogu li podijeliti jedan citat od kojega se naježim od glave do pete? „Find what you love and let it kill you.“


0 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *