Bruno Bokšić je završio magistarski rad na fakultetu Političkih nauka u Mostaru i to na temu “Promjena društva kroz promjenu svijesti pojedinca”. Pored toga, on je uspešni freelancer, AIESEC alumni i edukator. Kao da sve to nije dovoljno proglašen jednim od 50 najperspektivnijih studenata u Europi. Poslednjih nekoliko godina, Bruno svakog utorka objavljuje nove tekstove na brunoboksic.com kroz koje ostvaruje svoju viziju: Promeniti društvo kroz promenu svesti pojedinca.

1.Za početak, reci nam više o sebi.

Dosadne stvari: 27 godina. Magistrirao političke znanosti. Živim u Mostaru. Radim kao freelance content marketing writer gdje pišem o ljudskim resursima za firme iz Amerike.

Valjda zanimljive stvari: Proputovao 20 zemalja u Europi i “natjerao” fakultet, grad i rektorat da mi plate ta putovanja. Predavao storytelling i radio za milijunaše. Prehodao 300 kilometara od Porta do Santiago de Compostele. Pišem o osobnom rastu i razvoju svakog utorka već 160+ utoraka.

2. Kako je izgledao tvoj karijerni put počevši od školskih dana, pa sve do danas?

Mislim da je sve počelo sa AIESEC-om već u srednjoškolskim klupama. AIESEC je najgenijalna studentska organizacija (apsolutno sam subjektivan) i, ako si student i čitaš ovo, a nisi člane te organizacije, trka u prvi njihov ured i saznaj kako se možeš učlaniti.

Poslije AIESEC-a i fakulteta sam odlučio probati sa freelancanjem i biznisom. Prvi biznis mi je propao prije nego što je i počeo, a freelancingu je trebalo nekih 2 godine da bi od toga mogao normalno živjeti. Danas to izgleda puno bolje gdje radim kao freelancer za firme iz Amerike te pišem o HR-u (ljudskim resursima).

3. Otkud ideja da se baviš ovim čime se danas baviš?

Ako pitate sve moje bivše šefove i „gazde“, reći će vam da sam dosta katastrofičan radnik i to je istina. Pravo teško radim u klasičnim korporacijama gdje se izuzetno poštuje šutnja i slušanje, slijepo praćenje pravila te rad dok ne umreš za neku crkavicu.

Jedine dvije opcije su mi bile freelancing ili otvaranje svog biznisa—oboje samo za strano tržište jer odlazak iz Bosne i Hercegovine nije bio opcija (o tome zašto odlazak nije opcija u narednim odgovorima). Tako sam krenuo sa freelancingom, a u budućnosti će biti i biznis prilika.

4. Šta voliš kod svog posla? Zašto si izabrao pre ovaj način rada nego rad u kompaniji?

Sloboda.

Ustanem kad god hoću, radim svojim tempom i nitko mi ne visi nad glavom i to sve za bolju plaću nego u nekoj firmi.

Znao sam da će mi vještine naučene kroz AIESEC itekako pomoći u freelancing svijetu pa sam se dosta lako otisnuo u te vode što se pokazalo itekako dobro.

5. Koliko ti je bilo teško da se upustiš u „preduzetničke vode“? Kako je izgledao sam početak?

Teško. Isuviše teško.

Ako nemate dovoljno jak WHY iza onoga što radite, onda će vam prepreke izgledati puno teže nego što jesu. Često sam se znao naći u situaciji gdje sam ponavljao rečenicu Daniela Kahnemana, jednog od najbolji psihologa na svijetu i dobitnika Nobelove nagrade:

„Ništa nije važno koliko misliš da jest u trenutku kada misliš o tome.“

6. Šta te motiviše da svake nedelje pišeš novi tekst za brunoboksic.com? Da li je bilo trenutaka ili perioda kada si razmišljao da odustaneš?

Upravo ono što sam spomenuo u prošlom odgovoru. Ako imate dovoljno jak WHY iza onoga što radite, onda će te ustrajati na vašem putu. Moj WHY je promjena društva kroz promjenu svijesti pojedinca, a to namjeravam uraditi preko moje stranice.

Naravno da je bilo trenutaka kada mi se nije dalo pisati i kada sam htio sve ugasiti, ali nisam to uradio. Jer svaki utorak, svaki tekst i svaki mail, poruka i status kojeg dobijem radi tog teksta su potvrda da ono što radim ima smisla i da utječe na ljude.

Da sam odustao, ne bi nikada promjenio živote tolikog broja ljudi i to je itekako dovoljno razlog da nastavim dalje. A 50 000 ljudi koji čitaju brunoboksic.com svake godine su dovoljan motiv za nastavak.

7. Koji bi bili tvoji saveti za nekoga ko razmišlja da pokrene svoj blog?

Počni. Skontat ćeš stvari usput. Um oživi od ideja, ali svijet i ljudi od akcije, tako da kreni.

8. S obzirom da imaš mogućnost da u inostranstvu više zarađuješ, zašto si odlučio da ostaneš da živiš i radiš na Balkanu?

Zapravo, ekonomski najisplativije je živjeti u zemlji s lošom ekonomijom i niskim cijenama, a zarađivati novac u inozemstvu, pogotovo u Americi.

$30 000 godišnje u New Yorku bi te učinilo beskućnikom, a $30 000 godišnje u Srbiji ili BiH te čini izuzetno bogatom osobom.

9. Šta smatraš da je ključ uspeha na Balkanu?

Ima izreka da će ti ljudi kod nas sve oprostiti osim uspjeha. Mislim da to nije dobra izreka i da namjerno ocrnjuje naš narod.

Ako uspiješ postati poslovno uspješan na moralan i etičan način, nitko ti neće „A“ reći na to. Ali postati uspješan na moralan i etičan način je 10X teže od puta koji ne uključuje to i to je ono što ljudi ne vole. Ako je neki biznismen preko noći kupio kuću, vilu, stan na moru i 2 Audija zato što je radnike držao na minimalcu, onda će malo tko poštovati takvog čovjeka. 

Za uspjeh preko noći ti treba 10 godina pa kreni danas. Ali kreni pošteno jer sve to čovjeka snađe na ovaj ili na onaj način.

10. Šta bi bila tvoja poruka mladima koji ovo čitaju?

Probat ću sumirati 160 tekstova kojih sam napisao za mlade ljude na svom blogu u ovoj poruci:

Talasaj.

Buni se.

Ne slušaj starije.

Radi kao konj za ono u što vjeruješ.

Bori se ko lav.

Budi dobar, ali ne slab.

Budi pošten, ali ne naivan.

Budi jak, ali ne bezobziran.

Jer kada shvatiš što hoćeš od života koji je inače izuzetno težak, onda taj isti postaje lagan. A kad stvari zaguste, kada ti se budu dizale ruke od svega i kada se počneš pitati vrijedi li to išta, sjeti se izreke Daniela Kahnemana. „Ništa nije važno koliko misliš da jest u trenutku kada misliš o tome…


0 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *